Bog je ženidbu ustanovio u raju kad je čovjeka stvorio kao muškarca i ženu. Isus je tu božansku ustanovu uzdigao na dostojanstvo sakramenta. Ženidba je sakramenat u kojem Bog svojim vjernicima daje pravo i dužnost da budu roditelji, te milost da mogu izvršiti svoje ženidbene dužnosti.

Kršćanski brak zapravo je “mala kućna Crkva” koja sudjeluje u stvaranju kršćanske zajednice. Ženidba je objava Saveza između Krista i Crkve. Zajedništvo Krista i Crkve djeluje na zajedništvo muža i žene, koje se ispunjuje životom što naizmjenično između Krista i Crkve struji milošću i istinom koju je Krist darovao svojoj Zaručnici – Crkvi. Kršćanska ženidba je u svojoj biti “slika i udioništvo u savezu ljubavi između Krista i Crkve”.

Ženidbena privola, na koju se obvezuje ženik i nevjesta, bitni je činilac sakramenta ženidbe. To znači da ovaj sakramenat ne podjeljuje ni Crkva ni svećenik, nego da ga jedno drugom podjeljuju ženik i nevjesta kada izriču svoj pristanak u obliku koji priznaje Crkva.

Kršćanska ženidba je naravna ustanova i sakramenat. Sakramenat ženidbe obvezuje pred Bogom i pred kršćanskom zajednicom. Kao savez ljubavi i života mora biti obilježen vjerom Crkve koja će se očitovati u izvršenju bračnih obveza.

Kršćanska ženidba sklapa se u crkvi pred svjedocima i predstavnikom Crkve na obredu vjenčanja. Privola očituje one biblijske riječi da čovjek ne smije rastavljati ono što Bog združuje.