Umjesto propovijedi o muci, nudim kratka razmatranja molitava križu

Molitva po križu:
U ovoj molitvi molimo Gospodina da nas po svome jeruzalemskom križu na kojem je visio za naše spasenje, izbavi od zla i grijeha.

Molitva pod ili pred križem:
To je molitva u kojoj Raspetom Gospodinu donosimo naše boli i patnje, patnje Crkve i cijeloga svijeta. Zajedno s Majkom Marijom stojimo pod križem i molimo za zaštitu i oslobođenje od zla.

Molitva za prihvaćanje križa:
U ovoj molitvi postajemo svjesniji vrijednosti križa. Križ nije tek običan teret, nego je on naša neizbježnost i sudbina. Molitvom si posvješćujemo da ne smijemo bježati od križa i patnje, nego ih trebamo prihvatiti radi našeg spasenja. Tako je činio i sam Isus donijevši nam spasenje. Samo onaj tko svaki dan uzima svoj križ, može se nazvati Isusovim učenikom.

Put križa ili križni put:
Prolazeći putem križa, to jest, Isusove muke, približavamo se Njegovoj patnji, suosjećamo s Njime i učimo kako svoju muku i patnju sjediniti s Njegovom. Put križa, put je Isusa i Marije, put kojim su oni pokazali kako se svaka muka i patnja mogu pretvoriti u uskrsnuće. Tekstovi iz Svetoga Pisma pomažu nam da uđemo u tajnu trpljenja i spoznamo kako u trpljenju nismo sami. Križni put možemo moliti u crkvi, na otvorenom ili na osami.

Molitva u znaku križa:
Svaka molitva započinje i završava znakom križa. Pa i sam znak križa učinjen polako i svjesno jest molitva. Najkraća molitva. Ta nas molitva uči tko smo, čiji smo, odakle dolazimo, što nam je činiti, kako nasljedovati Krista i kako dostojanstveno umrijeti.

Molitva svetom križu:
U ovoj molitvi molimo Raspetog Otkupitelja da izlije svoju dobrotu na nas, da odagna duha zloće, neopraštanja i osvete, da nas jača u nošenju križa, sačuva od tjelesnih nesreća i pobudi u nama nadu u uskrsnuće.

Molitva križem – prostracija:
Ovom molitvom izražavamo naše potpuno predanje, posvetu i želju za sjedinjenjem s Bogom. Prostracija se čuva za najsvečanije trenutke: ređenje biskupa i svećenika, za početak službe Velikog petka i na Misi doživotnih zavjeta za redovnice. Jednako tako, stav prostracije možemo zauzeti i na osobnoj molitvi. Prostracija označava našu nemoć pred Svemogućim Bogom, zahvalu za odabranje i molbu da svoj poziv živimo u svetosti i predanosti u Božju volju.

Prostracija srca:
Molitva je prostor prostracije srca. Prostrto srce je preduvjet Božjeg pogleda jer Bog gleda na ponizna koji u potpunom predanju iz svoga srca izlijeva molitve kao mirisni kad pred Bogom. Jedino je prostrto srce svjesno svoje veličine. Njegova veličina je u malenosti. Prostracija srca lišava nas njegove uskoće. U njoj se oslobađa vlastite uskogrudnosti koja nam priječi otvaranje. Stoga je prostrto srce uvijek otvoreno. Ne skriva se pred Bogom. Prostire se s povjerenjem i ponizno očekuje Božju volju.

p. Zvonko Šeremet, SCJ