Tema propovijedi: Suprotstavljenost svjetova

U današnjem Evanđelju Isus polemizira sa Židovima. Jasno se vidi suprotstavljenost mišljenja i podjela: Između neba i zemlje, Boga i Sotone, života i smrti. Svijet ne razumije Isusa. Čak mu se i izravno suprotstavlja. Osuđuju ga jer ga ne razumiju ili ne žele razumjeti. Tek kad bude uzdignut na križu, kad ga ubiju i kad naizgled bude poražen, tek tada će Isus pobijediti. Isusova pobjeda je izvršena Očeva volja i oprost Njegovim neprijateljima.

Isus jasno kaže: “Ja odlazim, ali vi ćete u svojem grijehu umrijeti”. I dodaje: “Kamo ja odlazim, vi ne možete doći”. Tko griješi i ne kaje se za grijehe, tko se s Bogom prepire, neće vidjeti kraljevstva Božjega. Svaki čovjekov čin ima konkretne posljedice. Vodi ga u smrt. Isus je jedino svjetlo života i On je ondje gdje nema tame i grijeha. Pokajanje uvodi grješnika u svjetlost gdje nema grijeha.

Isus na križu prepoznatljiv je malenima, a neprepoznatljiv oholima i samodopadnima. Što je ključ za vjerovanje? Naše srce. Vjera nije toliko pitanje razuma, koliko srca. Ne pitanje znanja, nego predanja. Ne pravednosti, nego milosrđa. Nevjernici imaju sebično i ledeno srce. Sebično, jer misle isključivo na sebe, a ledeno jer su bešćutni prema drugima.

Tko se suprotstavlja Bogu?
– oni koji su izgubili svoj nutarnji mir,
– oni kojima se osladio grijeh,
– oni koji potiču druge da griješe,
– oni kojima je materijalno važnije od duhovnog,
– oni koji sebe stavljaju u središte svijeta,
– oni koji misle da im Bog nije potreban u životu…

Mogli bismo nastaviti niz. No, ono što je zajedničko u svemu tome je samodostatnost, život bez potrebe za Bogom, polemiziranje s Bogom, neprihvaćanje crkvenog nauka, odbacivanje Božjih zapovijedi, doživljaj da je Bog naš protivnik. Netko, tko nam uvijek nešto brani, tko nas ostavlja same, tko ne mari za nas, tko je hladan i bezosjećajan.

Tako misle oni koji u molitvi nisu razumjeli Isusovu muku. Kada izvana promatrate Isusa na Kalvariji, možete pomisliti da je Bog nemoćan, da je patnja nešto besmisleno i odurno i poželite svijet u kome neće biti patnje. Današnji čovjek ne voli patnju, ne razumije njezin nadnaravni smisao. Odriče se pokore i žrtve, ne želi razmišljati o bolesti i smrti. Boji se đavla i izbjegava spomenuti njegovo ime jer se boji njegove moći.

Htio bi Uskrs bez patnje i križa. Htio bi svjetlost bez priznanja grijeha. Htio bi lagodan život bez po muke. Ali takav život nije kršćanski. To nije nasljedovanje Krista Raspetoga i Uskrsloga. To nije ponašanje Isusova učenika. To je bijeg od Evanđelja. Bijeg od istine. Bijeg u nepostojeći svijet gdje patnje nema. A istina je da takav svijet postoji. Ali ne na zemlji, već na nebu.

Dragi brate i sestro! Neka ti ovo korizmeno vrijeme bude prigoda za razmatranje Isusove muke. To je otajstvo koje se ne može razumom shvatiti. Potrebna je vjera. Moli Boga za dar vjere kako bi razumio nedokučivo i prihvatio ono od čega bježiš. To je uvjet za uskrsnu radost.

p. Zvonko Šeremet, SCJ