Tema propovijedi: Želiš li ozdraviti?

Isus pita bolesnika: “Želiš li ozdraviti?” On na to odgovara: “Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe”! Drugim riječima: Rado, ali sam spor i teško bolestan. Isus, ganut, reče: “Uzmi svoju postelju i hodi”! I čovjek odmah ozdravi.

Ljubljeni! Čovjek može ozdraviti odmah ili kasnije, nakon dugog bolovanja ili ne ozdraviti nikada. Istinski ozdraviti može samo onaj koji zna da je bolestan i da treba Božju pomoć. Samozadovoljni i oholi farizeji mislili su da su zdravi i da ne trebaju Liječnika. To je bila njihova neizlječiva bolest. Grijeh protiv Duha Svetoga.

“Želiš li ozdraviti?”
Od koga sve očekuješ ozdravljenje? Od liječnika, vračara, samozvanih proroka, svećenika karizmatika? No, upitaj se, možeš li sam sebi pomoći?

Kako možemo sebi najviše pomoći?

Tako da ne očekujemo stalno od drugih da nas liječe, maze i paze.
Tako da preuzmemo odgovornost za svoj život.
Da poradimo na svojim manama.
Da pripazimo na prehranu.
Na zdrav način života.
Da njegujemo zdrave emocije.
Da živimo besprijekornim duhovnim životom.

Kad te netko ozdravi, duguješ mu zahvalnost. U početku se traži poniznost, a na kraju zahvalnost. Ozdravljenje bi trebalo donijeti promjenu načina života.

Bolestan nije samo onaj koji leži. Koji traži pomoć. Nezahvalnost je, također, bolest. I neodgovornost. I bezbrižan život. I vraćanje na stari način života poslije ozdravljenja.

Bolest nije samo neka nesreća. Bol i patnja. Bolest je, također, prigoda da progledamo, da nešto naučimo, bolje shvatimo, više poštujemo.

Više od porušenih crkava trebaju nas boljeti stradanja ljudi.

Više od potresom pogođenih domova trebaju nas boljeti naši grijesi nevjere, oholosti, rastrošnosti, bluda i ravnodušnosti.

I virus i potres su nepogode. Ali i prigode za promjenu i duhovni rast. Hoćemo li biti čovječniji, iskreniji, zauzetiji za dobro? Bolji ljudi, nakon svega?

Nikada zlo i bolest ne dolaze sami po sebi. Nerijetko su kazna i opomena svima nama: evo što će se dogoditi svima ako se ne obratimo i ne počnemo živjeti od Boga i u Bogu.

Ne plašim vas. Iako, treba priznati da i strah može imati odgojnu ulogu. Bolje je paziti i strahovati, nego bezobzirno postupati. Pretjerana ležernost i relativizam dovode do patnji ljudi. Ne možete odjednom tražiti od ljudi disciplinu, ako ste ranije prezreli stegu i autoritet. Ovo je posljedica pogrješnih sloboda i popuštanja na svim razinama u odgoju.

Katastrofe i pošasti opominju da se vratimo pravim, izvornim vrijednostima. Živome Bogu, Kralju svega stvorenoga!

p. Zvonko Šeremet, SCJ