Tema propovijedi: Nema vjere bez vjere u uskrsnuće

U današnjem Evanđelju Isus prekorava svoje učenike jer nisu povjerovali ženama koje ga vidješe uskrsla od mrtvih. Nakon toga ih pozva evangelizirati svijet, to jest, navijestiti Radosnu vijest svim ljudima dobre volje.

Isus ih prekorava za nevjeru kako bi povjerovali i uvjerili se u istinitost svih događaja. Jedino tako su mogli postati svjedoci uskrsnuća. Bilo je potrebno da im se Gospodin više puta i na različite načine ukaže nakon svog uskrsnuća da povjeruju i postanu svjedoci Uskrsa.

Današnje Evanđelje balansira, dakle, između vjere i nevjere. Prava vjera nastaje tek onda kad povjerujemo u Isusovo uskrsnuće. To znači da Isus u koga vjerujemo nije tek povijesna osoba koja je davno živjela svoj zemaljski život, nego je On ovdje i sada među nama. Uskrsnuće nam jamči trajnu Isusovu prisutnost sve do svršetka svijeta. I naše spasenje ovisi o vjeri u uskrsnuće. Jer, bez uskrsnuća, uzaludna je naša vjera.

Prijelazom iz nevjere i straha u vjeru i svjedočenje te vjere, postajemo novi ljudi. Poslije Uskrsa sve je novo i sve se mijenja. Sve dobiva novi smisao. Vjera se ne temelji na zakonima već na suživotu s Onim koji je nadišao Zakon i pobijedio smrt. Novi život označuje slobodu od navezanosti i ropstva, od raznih ovisnosti. Taj je život radikalno opredjeljenje za Krista, za život u čistoći i Božjoj ljubavi. Čovjek se mora osloboditi okova svijeta i grijeha koji ga tjeraju u grob i uskrsnuti.

Simbol rađanja i umiranja vidimo u krštenju kada svećenik tri puta polijeva (ili uranja u vodu) dijete. To je simbol triju Isusovih dana provedenih u utrobi zemlje. Svaki Isusov učenik biva uronjen u smrt da bi izronuo na novi život. U vodi se utapa i iz vode izranja. Umire i rađa se. Umire sebi i svojim grijesima, da bi se ispovjedio i započeo novi život bez grijeha.

Očišćen i obnovljen od grijeha, čovjek započinje novi život. Udijeljen mu je oprost i darovan uskrsni mir. Ispovijed i Sveta Pričest znaci su novoga života. Život u čistoći suživot je s Uskrslim Gospodinom. Ispovijed grijeha i Sveta Pričest nas osposobljuju za svjedočenje onoga što nam je Gospodin učinio. Uistinu, svijetu treba reći kako je velik Gospodin. On oprašta svima koji se kaju i priprema gozbu za one koji mu se vrate. Zato je Sveta Misa uskrsna gozbena svečanost.

Najveći nesporazum nastaje onda kada se netko ispovijeda i pričešćuje, ali ostaje stari čovjek. Ispovijed i Pričest za njega nisu susreti s Uskrslim Gospodinom, već rutina i običaj. Njegovo srce i dalje ostaje zarobljeno grijesima, nevjerom, žalošću i nemogućnošću promjene. Takvima sadašnje vrijeme koronizacije treba pomoći da shvate u čemu griješe i pronađu način kako da se susretnu sa živim Bogom. U suprotnom, uzaludno ostaje njihovo vjerovanje. Jer vjera je život, a ne običaj i navika.

p. Zvonko Šeremet, SCJ