Tema propovijedi: Proroštvo

Kajfa, veliki svećenik reče: “Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne”. To reče protiv svoje volje jer htjede se obračunati s Isusom i zauvijek ga se riješiti. Stoga, proriče Isusovu smrt, ali upravo ta činjenica da će Isus umrijeti na križu i uskrsnuti, postat će spas cijeloga svijeta. Tako i nesvjesno izreče veliku istinu koja će iz temelja promijeniti svijet.

Svaki svećenik, biskup i župnik i vikar i kapelan, pozvan je biti prorok. Od njega se očekuje više od dobroćudnosti, korektnosti, poslušnosti, pobožnosti ili rječitosti. Svećenik je pozvan biti prorok. Tumačiti Božju Riječ, tumačiti znakove vremena, ovozemaljske pojave i nepogode, izdizati se iznad pukog vršenja svojih dužnosti.

Narod Božji, a i čitav svijet vapi za istinom, za ohrabrenjem, za nadom, za vođama Božjeg nadahnuća koji vide šire, dublje i dalje od prosječnih ljudi. Kako reče biolog i filozof – teolog Petar Tomev Mitrikeski: “Znanost je najbolji način za spoznavanje tajni ovoga svijeta, ali nije dorasla svim tajnama života”.

On je apsolutno kompetentna osoba za ovakav izričaj jer je i znanstvenik i teolog. U sebi je spojio znanost i vjeru. Možda je to dobitna kombinacija za današnje proroke?

U Starom zavjetu proroci su bili od Boga izabrani ljudi različitih zanimanja. Prorocima nazivamo i svece i crkvene naučitelje. To su laici i klerici prožeti vjerom, donositelji Boga svijetu i navjestitelji boljega i drugačijeg svijeta od ovoga u kojemu živimo.

Kajfa je nesvjesno prorokovao. Ali nama su potrebni svjesni proroci, koji će poput sv. Petra i Pavla, sv. Augustina, sv. Tome, sv. Franje, sv. Terezije Avilske, bl. oca Dehona, blaženog kardinala Stepinca i sluge Božjega Franje Kuharića hrabro, mudro i odlučno naviještati Evanđelje nade u svijetu palom u tamu, u beznađe, u ratove i podjele, u siromaštvo, u ropstvo, u ovisnosti, u smrt.

Po čemu ćemo prepoznati proroke?

Proroštvo je dar, poziv i karizma. Sva je inicijativa u Božjim rukama. Bog vlada osobom proroka. Nasuprot pravim prorocima su lažni proroci. To su oni koji slijede vlastiti duh, a nisu ni pozvani, ni od Crkve poslani. Prorok je, dakle, čovjek Crkve, poslušan crkvenim autoritetima, pravovjeran i hrabar navjestitelj koji slijedi savjest, a ne svijet.

Prorok ne može šutjeti kada drugi šute. Duh Sveti kroz njega progovara. Ali i prorok je samo čovjek. I on ima svoje kušnje. I on može pogriješiti. Zato je važno da bude ponizan i poučljiv. Duhu Svetom i svojim poglavarima.

Najveći i jedini istinski prorok je Isus Krist. Strog prema licemjerima, odlučan u preispitivanju vjere, Svjetlo u tumačenju Riječi, Učitelj pravoga bogoštovlja i donositelj dalekosežnih odluka. Vlastitim primjerom pokazuje put svima koji ga slijede. Ne boji se smrti, a poslije smrti je jači nego ikada.

Brate i sestro, moli za nas svećenike, male i velike, da budemo proroci po uzoru na Isusa Krista. Ne samo karizmatici ozdravljenja i oduševljenja, već snažni proroci, navjestitelji istinske promjene života. Zametak novoga svijeta.
p. Zvonko Šeremet, SCJ