Tema propovijedi: Biti vjernik zahvaljujući Riječi

Isus reče: “Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici”.

Isus upućuje riječi Židovima koji su u Njega povjerovali. Onaj tko u Njega vjeruje, Njegov je učenik, koji ga slijedi, koji se drži Njegove riječi i u Njegovoj riječi ostaje. Da bi se to dogodilo, treba u srcu stvoriti prostor za Isusovu riječ i Osobu.

Tko ostane u Isusovoj riječi, spoznat će istinu. Biblijska istina nije isto što i istina u filozofskom smislu riječi. Biblijska istina je On sam. To je jedina istina. Ne postoje dvije ili više istina. Samo je Isus punina istine. On je apsolutna istina. Sve ostale istine su relativne. Uzaludno je kad ljudi jedni drugima dokazuju tko je u pravu. Nitko nije do kraja u pravu. Samo Bog sve poznaje i svemu daje objašnjenje.

Također, Isus oslobađa i od smrti one koji u Njega vjeruju i slijede ga. Židovi su se tome protivili. Ali Isus im poručuje: Ne pomaže vam genetika. Za spasenje je bitno biti rođen odozgor, od Oca i Duha Svetoga. Nije dovoljno biti kršćanin zato što ste rođeni od kršćanskih roditelja. Treba biti rođen u Duhu i istini.

Odlučno je pitanje: Kako živiš svoju vjeru? Što znači živjeti svoju vjeru? To znači odabrati Isusa kao Istinu, Put i Život. Odreći se svih drugih mislilaca, mudraca ili filozofa. Buda, Muhamed, Konfucije, Dalaj Lama, Ghandi, Marx i Engels, Kant i Hegel ne donose spasenje. Samo i isključivo Isus Krist, Sin Božji, Sin Djevice Marije.

Roditi se u Duhu Svetom može svaki onaj koji odluči obratiti se, pokajati i živjeti u Božjoj blizini. Ne isključivo tradicionalno, običajno, već u Duhu. To znači: svakodnevno slaviti Boga u dobru i u zlu, ne odustajati od molitve, od sakramentalnog života, gledati na svijet Božjim očima. Vjerovanje tada postaje kao disanje, kao svakodnevno hranjenje bez kojega se ne može.

Ostaju li u Božjoj riječi oni koji ne čitaju Božju riječ? Kako će je onda razumjeti?
Ostaju li u Božjoj riječi oni koji su svakodnevno bombardirani svakojakim “duhovnostima”?
Ostaju li u Božjoj riječi oni koji čitaju, gledaju, prenose druga druga vjerovanja, makar i nesvjesno?
Ostaju li u Božjoj riječi oni koji prakticiraju jogu, istočnjačke meditacije, koji su inicirani u reiki i u druge prakse new agea?
Ostaju li u Božjoj riječi oni koji jedno misle i govore, a drugo rade?

Biti Isusov učenik najveća je čast i dostojanstvo. Ali to nije lako. Od nas se traži iskrenost, rad na sebi, donošenje odluka, svakodnevno obraćenje. Vjerovanje nije nepomična stijena, već slaganje cjeloživotnog mozaika. Vjerovanje nije stvar onoga što smo naučili napamet. Što su nas naučili naši roditelji. Ili točnije: to je samo dio vjerovanja. Istinsko vjerovanje mora biti moje. Ne može drugi vjerovati za mene. Ja se moram mijenjati. Ja se moram kajati. Ja se moram za sebe moliti. Ne očekivati od drugih da me mijenjaju.

Vjerovati znači prihvatiti Isusov dolazak na svijet. Njegov način života. Njegovu sudbinu. Njegovu patnju i uskrsnuće. Ne mijenjati Isusa. Ne ispravljati Njegove riječi. Ne polemizirati s Njegovim stavovima. Ne smatrati Bibliju zastarjelom knjigom, a vjerovanje prilagođavati duhu vremena. Isusove riječi su vječne i nepromjenljive, a naše su riječi prolazne. Tako se trebamo i odnositi prema njima. Neka te, dragi brate i sestro, Božja riječ tako nadahnjuje da zahvaljujući njoj budeš bolji čovjek i vjernik. To ti želim od srca.

p. Zvonko Šeremet, SCJ