Sakramenti

Kršćanski sakramenti usko su povezani s osobom Isusa Krista. Dok je živio među nama, bio je vidljivi znak, sakramenat nevidljivoga Boga. Utjelovljenjem je povezao ljude s Bogom kao Posrednik i Spasitelj. Preko muke, smrti i uskrsnuća darovao nam je vječni život. Crkvi je poslao Duha Svetoga kao svoju trajnu prisutnost. Dao je nalog i punomoć svojim učenicima da nastave njegovu posredničku i spasiteljsku službu navještajem i sakramentima. On ostaje prasakramenat. Sakramentalnu ulogu preuzelo je njegovo Otajstveno tijelo – Crkva. Stoga je Crkva opći sakramenat spasenja. Spasiteljsko djelovanje sakramenata temelji se na Isusu Kristu. On je prvi i pravi dijelitelj, ovlaštene osobe su njegovi posrednici, a djelovanje za primatelja je dar, a ne zasluga. Vjera je prvi uvjet koji se traži od primatelja.

Latinska riječ «sacramentum» ili grčka riječ «mysterium» znači “tajna”, “otajstvo”, “sveta stvar” preko koje se očituje spasiteljsko Božje djelo preko Isusa Krista.

Sakramenti se dijele na velike – sacramenta maiora ili sedam velikih sakramenata i male sakramente ili blagoslovine – sacramenta minora ili sakramentali.

Tri sakramenta: krštenje, potvrda i euharistija zovu se sakramenti uvođenja u kršćanstvo. Premda se za krštenje traži vjera, Crkva je već od samih početaka , osim odraslih, krštavala i djecu u vjeri roditelja i kumova. Druga dva sakramenta inicijacije – krizma i pričest – djeca primaju kada dođu u dob razuma i kada budu dovoljno poučeni u vjeri.