Tema propovijedi: Briga za siromahe

Juda zamjera Isusu zašto dopušta da mu Marija grješnica maže noge skupocjenom pomašću, umjesto da se taj novac darovao za potrebe siromaha. Ali Judi nije bilo stalo do siromaha, već do kese, jer je on kradom uzimao novac što se u nju stavljao.

Marija, međutim, Isusu maže noge iz silne ljubavi i zahvalnosti što joj je oprostio grijehe. Zato je mazanje nogu i otiranje ih kosom djelo ljubavi. Ona Gospodinu daje najbolje što ima. Daje sve. Nema toga što ne bi učinila za Gospodina.

Juda kritizira Isusa. Prijekor upućuje onaj koji se odavno srcem udaljio od Isusa. Dogovorio se sa Židovima kako izdati Gospodina. I neki drugi učenici prigovaraju Isusu da se novac mogao bolje iskoristiti. No, oni još nisu svjesni da će ovo Tijelo, koje je netom pomazano, uskoro biti izručeno smrti.

Poruka je sljedeća. Isusa treba častiti, a siromaha će uvijek biti, koliko god im pomagali. I najnaprednije i najbogatije zemlje imaju puno siromašnih. I Caritas, ma kako djelovao, ne može riješiti problem siromaštva. Također, siromasima ne treba samo novac i materijalna pomoć, već utjeha, ljubav i suosjećanje.

Kao voditelj Caritasa mogu nešto više o tome reći. Različiti su pristupi i načini pomoći ljudima u potrebi. Ali, najprije, odgovorimo na pitanja: Tko je sve u potrebi? Što su društvene margine i tko sve može pomoći?

U potrebi su oni koji su doživjeli nesreću potresa i poplave. Oni koji su u kreditima, u materijalnoj oskudici, oni koji ne mogu platiti režije, koji su ostali bez posla…

U potrebi su i oni koji su doživjeli brodolom u braku, koji su otuđeni, žalosni, depresivni, koji su oboljeli, koji su nesnalažljivi, bez potpore obitelji i bez zdravlja…

Što je margina? To nisu samo ljudi koji žive u neprikladnim stambenim uvjetima, već su to svi oni koji su izolirani od društva. I oni koji su se sami izolirali od društva.

Kad ovako sagledate stvari, onda vidite da siromasi nisu samo oni koji trpe zbog materijalne oskudice, nego i oni koji su siromasi duhom. A siromašni duhom su svi žalosni, nesretni, osamljeni, bez nade u bolje sutra. Siromašni duhom, na koncu, svi su oni koji nemaju vjere.

Siromahu može pomoći onaj koji je i sam siromašan. Zatim onaj tko suosjeća s ljudima u potrebi. Na koncu, svaki čovjek koji ima ljubavi prema bližnjemu.

Jer svaka lijepa riječ, najmanji poklon ili darovano vrijeme, veliki su u očima ljudi u stvarnim potrebama. Imajte srca za siromašne! I ne mislite da treba biti bogat da bi se pomoglo siromasima. Pomoć nije pitanje novca i bogastva, već srca koje razumije i voli.

Naši župljani su najbolji po tom pitanju. Veliko je srce naših župljana koji se uvijek spremno i rado odazivaju na akcije pomoći siromašnima. Hvala vam na tome. Što više dajete, više ćete primiti!

p. Zvonko Šeremet, SCJ