Tema propovijedi: Osuda ljudi

Farizeji ne podnose Isusa. Isusovo ponašanje po njima nepodnošljivo je i neprihvatljivo. On samo narušava javni red i mir, umjesto da poštuje uhodana pravila i kategorije. Zato ga na svakom koraku žele uhvatiti u riječi ili mu postaviti zamku.

Prema njihovom mišljenju Isus krši Mojsijev Zakon, ne poštuje subotu, prijateljuje s neprijateljima Izraela. Ali njima nije stalo do preljubnice. Oni su bešćutni. Zato se i pozivaju na Zakon kako bi je mogli osuditi. Ona je samo “slučaj”, na kojem će Isus zaglaviti. Nije njima do čovjeka, već do ideologije. Za njih je Zakon jasan, svi ga poznaju, trebao bi to znati i Isus. Zašto se Isus pravi većim od Mojsija? Zna li On bolje od čovjeka kojemu je na Sinaju sam Bog progovorio?

Kad se čini da je sve jasno i da ženu treba kamenovati kako bi bila zadovoljena pravednost Zakona, (a ona kaže da treba kamenovati takve ljude), Isus izreče znamenitu rečenicu: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci na nju kamen”. Isus, dakle, uzima u zaštitu ovu ženu, ne zato što ne poznaje Zakon ili zato što ga krši, već zato mu nije na pameti ubijanje ljudi. Nigdje u Isusovim riječima ne nalazimo ponižavanje, prjezir, ni osudu grješnika. Isus osuđuje grijeh i grješno ponašanje, a ne čovjeka. Svakom čovjeku daje novu prigodu da spasi svoju dušu, ako se iskreno pokaje za grijehe i odluči ne griješiti više.

I upravo tako je postupio s ovom ženom zatečenom u preljubu. Reče joj na kraju: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti”.

Kako bi bila siromašna naša religija kad bismo mislili i postupali poput farizeja! Takva bi se religija iscrpljivala u propisima, zakonima, podložnosti i robovanju. Nigdje razumijevanja, ljubavi, pružanja šanse ljudima koji su sagriješili.

Kako su hrabri tzv. zagovornici Zakona u masi! Ali kad ih Isus izdvoji, pojedinačno su kukavice i jadnici. Uviđaju da su i sami grješnici i da nemaju pravo osuđivati druge ljude.

O, kako su farizejima slični oni ljudi koji se olako pozivaju na Zakon! Na Božje zapovijedi, na crkvene zakone! Uzimaju pravdu u svoje ruke i osuđuju sve koji prekrše neku od Božjih zapovijedi. U njihovoj srdžbi nema razlike između biskupa, svećenika, muža, žene, djeteta, susjeda, javnog djelatnika. Sve bi oni to osudili. Da, oni bi osudili ljude zajedno s njihovim grijesima. Slijepci! Ne znaju da pšenicu treba odvojiti od kukolja, kako bi se mogla izvršiti pravednost.

Ne samo da osuđuju grješnike, oni osuđuju sve one koji čine nešto drugo što nije uobičajena praksa. Unaprijed osuđuju odnos starije i mlađe osobe koji žele živjeti u braku, samo zbog razlike u dobi. Osuđuju svećenika koji se nađe u društvu žene na ručku ili kavi. Osuđuju vlastito dijete koje se nađe u društvu nevjernika. Osuđuju vjernike koji imaju drugačija razmišljanja u crkvi. Osuđuju biskupe koji donose odluke drugačije od njihovih razmišljanja.

Upravo takvim farizejima današnjice Isus kaže: Ako si ti bez grijeha, baci kamen na tu osobu! Ubij je, jer po tebi ona nije dostojna živjeti jer je prekršila Zakon! Hoćeš li tada biti sretniji? Hoće li tvoj gnjev napokon biti zadovoljen? Hoćeš li tada osjetiti olakšanje?

Prestanimo osuđivati jedni druge i budimo poput Isusa koji svakome daje novu šansu. A sud prepustimo Bogu. On će i nama suditi.

p. Zvonko Šeremet, SCJ