Tema propovijedi: Rođenje odozgor

Nikodem, ugledni farizej, poznavatelj Svetoga Pisma, razgovara s Isusom. Isus mu reče da kraljevstva Božjega neće vidjeti ako se ne rodi odozgor. Nikodem nije razumio što mu Isus htjede reći. Naizgled, Isusove su riječi teško razumljive. Ali samo naizgled. Promotrimo malo.

Uvjet da bi netko zaslužio kraljevstvo nebesko ili Božje ili raj jest da se rodi iz vode i Duha Svetoga. Rođenje iz vode događa se na krštenju. Rođenje od Duha, odnosno krštenje Duhom je krštenje vjernika koji se moli i otvara Duhu Svetomu. Nikodem je mislio da je za spasenje dovoljno moliti, činiti dobra djela i držati se Zakona i propisa. Isus mu tumači zašto to nije dovoljno.

Još je Ivan Krstitelj govorio da će se ljudi krstiti vodom i Duhom Svetim. Tko se krsti odozgor, to znači, tko primi Duha Svetoga, živi. Tko ne zna za Duha Svetoga, ne moli mu se i ne otvara, mrtav je, premda čini dobra djela. Krštenje Duhom radikalna je unutarnja promjena čovjeka. Ne radi se tu o nekakvim posebnim molitvama ili djelima. Spasenje ne dolazi vršenjem zakonskih propisa, već kroz suživot s Bogom. Naglasak nije na onome što mi činimo za Boga, već na onome što Bog čini u nama. Bog nam oprašta grijehe, prosvjetljuje nas, tješi i hrabri, poučava, osjećamo Njegovu ljubav.

Spasenje nije pitanje naših žrtava, niti zasluga. Ono ne dolazi od nas. Spasenje je Božje djelo i Bog je Spasitelj. Kada čovjek pokušava molitvenim naporima, posebnim metodama, meditacijama i duhovnim putovima postići spasenje, onda teži k samospasenju i Bog mu nije potreban. Istinsko spasenje dolazi kroz slušanje Božje Riječi i djelovanja Duha Svetoga koji nas potiče na dobro. Duh Sveti je izvor ljubavi i snage kojem dugujemo zahvalnost i bez kojega ništa ne možemo učiniti. Sveto Pismo kaže: “U njemu se mičemo, živimo i jesmo”. Bez Duha Svetoga mi smo mrtvi.

Vjera bez Duha je formalizam koji vodi u samospasenje i samoobožavanje. Tko se opire Duhu Svetome nije od Boga. Tko se ne otvara Duhu Svetome, nije katolik, niti poznaje Boga.

Što je rođeno od Duha, Duh je. To je duhovna narav, nov čovjek iznutra. U čovjekovom unutarnjem biću nalazi se izvor žive vode. Ali stari, tjelesni čovjek ostaje još uvijek u nama. Nov čovjek u nama odbacuje sve ono što pripada starome: grijeh, loše navike, ovisnosti. Čovjek nije pozvan živjeti po tijelu i ugađati tijelu, nego Duhu. Duh mora imati prvenstvo u odnosu na tijelo (misli se na materijalne stvari). Tko nije budan u duhovnom životu, lako pada i vraća se starim grijesima i lošim navikama.

Zato, ne samo Nikodem, nego i svi koji žive samo kao tjelesni, a ne duhovni, moraju se najprije obratiti, zatim očistiti od grijeha i nanovo roditi. Odozgor. Ne živjeti po svojoj volji i pameti, već po Božju. Mijenjati razmišljanje, stavove, ne oslanjati se na sebe i svoje sposobnosti.

Molimo Duha Svetoga da nam posvijesti našu nedostatnost i grješnost i da nam pomogne shvatiti kako se ne možemo spasiti bez pomoći Duha Svetoga. Sreća i spasenje nastaje kada Duh Sveti djeluje u nama. Kad mu se prepustimo. Predamo u Božju volju. Kada pustimo da nas Božji oganj očisti i preobrazi iznutra žarom svoje ljubavi.

Započinjimo naše molitve Duhu Svetomu. Neka On bude na početku i svršetku svih naših molitava. Budimo mu zahvalni na svakom danu života. I u najmanjim stvarima. I pustimo da nas vodi kroz život. Tada ćemo uistinu biti rođeni odozgor.

p. Zvonko Šeremet, SCJ