Tema propovijedi: Bogohuljenje

U današnjem Evanđelju Židovi odgovaraju Isusu zašto ga žele kamenovati. Isključivi razlog za to je, kako rekoše, bogohuljenje. Odlučio sam, za ovu prigodu, protumačiti malo ovaj pojam, koji nam je svima, pomalo stran.

Prema Bibliji huliti znači nerazumno, uzaludno i nepotrebno izgovarati Božje ime; koristiti se Njime na bezobziran i besmislen način, najčešće popraćen srdžbom.

Huliti, isto tako, znači živjeti u suprotnosti s Božjom Riječju, izdati vjeru u pravoga Boga, štovati lažne bogove. Židovi su hulili na Boga tako što su se držali stare predaje, a odbacivali su Isusa Krista, Sin Božjega, Spasitelja svijeta.

Etimološki huliti znači: govoriti loše o nekome ili narušiti mu ugled (klevetati). Konkretnije, to znači: postupati prjezrivo ili svetogrdno prema Bogu i svecima. Huli i onaj tko sebe ili nekog drugog proglašava Bogom.

Prve dvije Božje zapovijedi odnose se na bogohuljenje. Prva zapovijed priječi štovanje drugih bogova, osim Boga jedinoga. Druga zapovijed zabranjuje uzaludno izgovaranje Božjeg imena, zahtijeva poštovanje Božjeg imena i dostojanstva.

Bogohuljenje je negiranje Božje svetosti i Božjeg postojanja; govor i djelovanje na način koji Boga prikazuje protivno Njegovoj naravi.

Isus je osuđivao farizeje za hulu jer su se protivili Duhu Svetome. Također, govorili su da Isus čini čuda silom koju mu daje Sotona, pali anđeo.

U današnjem Evanđelju svećenici i farizeji optužuju Isusa za bogohuljenje jer je tvrdio da je Bog. Naravno, tako su govorili jer nisu vjerovali da je Isus Sin Božji.

Ovu su riječi koje su slične riječi huliti, hula, bogohuljenje:
idolopoklonstvo, proklinjanje, psovanje, svetogrđe, obeščašćenje, izdaja, pogrđivanje, uzvisivanje, izrugivanje, krivokletstvo, nijekanje, preziranje, odmetništvo, otpadništvo, ponižavanje, bezboštvo…

Malo pojašnjenja nekih od ovih izraza:

– idolopoklonstvo je štovanje lažnih bogova; klanjanje idolima, zlodusima, moći, užitku, državi, novcu, čovjeku,
– proklinjanje (đavlekanje) je zazivanje zla nad nekim ili nečim; osobito je opasno proklinjanje vlastite djece,
– psovanje je izricanje riječi mržnje i prijekora s namjerom da se povrijedi Boga, svece i bližnjega; zloporaba Božjeg imena,
– svetogrđe je svjesno i namjerno oskvrnuće osoba (svećenika, biskupa, redovnika i redovnica), mjesta (crkava, samostana i groblja) i stvari (predmeti štovanja). Svetogrđe je i vulgaran govor i ponašanje; namjerno krivo korištenje Božjeg imena, pravljenja gesta ili zbijanje šala uvrjedljivih Bogu,
– krivokletstvo je davanje lažnog iskaza pod prisegom pred sudom,
– otpadništvo – u Crkvi su od početka bile prisutne nesloge. Male zajednice su se znale odvojiti iz punog zajedništva s Katoličkom Crkvom. U nekim slučajevima bila je riječ o herezi ili krivovjerju, u nekima o apostaziji ili otpadništvu, a u nekima o shizmi ili raskolu.

Događa li se i tebi, brate i sestro, da pohuliš na Boga?

p. Zvonko Šeremet, SCJ