Tema propovijedi: Mržnja prema Navjestitelju istine

“Židovi su tražili da ga ubiju…Ipak, nitko ne stavi na nj ruku jer još nije bio došao njegov čas” (Iv 7,1; 7,30)…A to je čas Njegove smrti…

Otkud tolika mržnja prema Isusu? Zašto ga Židovi nisu voljeli?

Židovi su mislili kako njihov bog mora djelovati i ponašati se onako kako bi oni htjeli. Trebao se podvrgnuti njihovim željama. Dakle, nisu se oni trebali podvrgavati Bogu, nego Bog njima. A što je to nego posljedica istočnoga grijeha? Sebe staviti u središte svijeta, a Bogom se služiti kad mi zatreba. Ovakav Bog im smeta: poziva na obraćenje, pokoru i kajanje, a oni bi Boga koji ih miluje, ugađa i daje upravo ono što žele.

No, Isus nije došao na svijet ugađati ljudima, već izvršiti svoje poslanje. Nije se bojao ljudskih prijetnja, nego se predavao u Očevu volju i zato je naviještao istinu i samo istinu. Nije govorio sam od sebe, već ono što je čuo od Oca.

Židovi su poznavali Isusovu rodbinu, ali nisu poznavali Njegova Oca nebeskoga. Tako nisu poznavali ni Isusa. Zato ne čudi da su mu okrenuli leđa govoreći: “Tvrd je ovo govor. Tko ga može slušati” (Iv 6, 60). Isus je znao i vikati. Kad Isus viče, podiže glas, tada želi izraziti bit i smisao svoga poslanja. Upotrebljava sve svoje duhovne i fizičke sile da ljudima približi sebe i Oca.

Poslanje svećenika je biti drugi Krist. Oduševiti se Osobom Krista, slušati Njegove riječi, slijediti ga i činiti ono što je Isus sam činio. Jer svećenik nije od svijeta. Njega je za to poslanje izabrao sam Bog.

Odgovarajući pozitivno na Božji poziv svećenik se obvezao da će sve činiti na Božju slavu, da se neće bojati ljudi, da im se neće prilagođavati da im se ne zamjeri, već da će, poput Isusa, naviještati istinu i samo istinu. I to na način kako reče sveti Pavao svome učeniku Timoteju:
“Zaklinjem te pred Bogom Kristom Isusom, propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima. Od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati” (2 Tim 4, 1 – 4).

Neka se ispitaju propovjednici u savjesti zašto su odustali od ovih riječi? Zašto govore kao da se obraćaju djeci i bolesnicima, koji ne mogu podnijeti ovakav govor? Zašto kritiziraju one svećenike koji znaju podići glas kao što je Isus podizao svoj glas i kako nas je poučio sveti Pavao?

I vjernici laici neka se upitaju zašto su izbirljivi? Zašto ne prihvaćaju zdrav nauk Svetoga Pisma, nego su im bliži nauci privatnih objava i svećenika koji tepaju, umjesto da navijeste Riječ? Nisu li vam bliži poganski proroci new -agea od katoličkih svećenika? Zatirete uši rukama da ne čujete istinu koju vam svećenik govori, odupirete se Riječi i kritizirate ga, izokrećete njegove riječi. Želite da vam propovijeda ono što želite čuti, baš kao i Židovi koji nisu voljeli Isusa. Ne prihvaćate Isusov govor, pa odlazite iz crkve mrmljajući i kritizirajući, umjesto da se podvrgnete istini.

A Isus će svakoga od nas upitati na smrtnom času: Jesi li propovijedao istinu i samo istinu? Jesi li sve činio na Božju slavu ili si se želio dodvoriti ljudima? Jao onome, tko u laži i zabludi živi i ostaje.

p. Zvonko Šeremet, SCJ