Tema propovijedi: Sljepoća i Kako progledati? (problem i rješenje)

Današnje Evanđelje govori o problemu sljepoće. Ozbiljan je to problem koji traži odgovor. Na sljepoću možemo gledati različito. Postoji tjelesna i duhovna sljepoća. I to nam je jasno. Međutim, u Evanđelju se govori o još jednoj važnoj stvari: o potencijalnoj krivici za sljepoću: “Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji, te se slijep rodio?” – upitaše ga učenici.

I mi, ljudi današnjeg vremena postavljamo slična pitanja: “Odakle zlo”? “Tko je sagriješio”? “A ako je sagriješio, je li zavrijedio kaznu”? Svojim suvremenicima i današnjem čovjeku Isus jednako odgovara: “Niti sagriješi on, niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja”. Zaključujemo: nije dobro tražiti krivca, još manje je na nama suditi mogućim krivcima, već u patnji i boli trebamo se prepustiti Bogu i tražiti Njegovu volju.

Sljepoća nije razlog da odmah istražujemo grijehe predaka, niti da molimo za ozdravljenje obiteljskog stabla. Isto tako, ne smijemo glavu stavljati u pijesak, kao da se nas ta bolest ne tiče. Molimo Gospodina da nam udijeli dar razboritosti i umjerenosti kako bismo mogli progledati.

Sljepoća ili sljepilo može imati različite duhovne uzroke:
– etičko ili moralno sljepilo,
– može biti posljedica neznanja, straha, kukavičluka, dodvoravanja, prevage materijalnog nad duhovnim i postupanje s ciljem očuvanja pozicija, bez rizika da nas netko osudi…

Karantena ili izolacija u sadašnjoj situaciji, može biti:
– prisilna ili
– dragovoljna (ispravno shvaćanje korizme)

Karantena je dobra ako se zatvaraju kladionice i kockarnice, kada se poziva na oprez i jačanje molitvenog života i obiteljskog zajedništva. Nije dobra kada se sve svede na jedno: na bolest, na odredbe Nacionalnog stožera za civilnu zaštitu i na strah od zaraze i smrti.

Slijepi su oni koji u sadašnjoj situaciji paničare. Koji se pretvaraju u poslušnike vlasti bez ikakvog razmišljanja. Koji čitaju sve vijesti i ne mole. Koji svoje tijelo i dušu ne predaju Bogu. Koji osuđuju sve one koji nisu kao oni. Umjesto da ovo vrijeme iskoriste za povratak Bogu koji je Svjetlo svijeta.

Svaki koji ne moli, slijep je pored zdravih očiju. Svaki koji loše moli, pa osuđuje neistomišljenike, čak i vjernike, duhovni je slijepac. Potrebni su nam mudri vođe koji pozivaju na molitvu, sabranost, i odgovornost. Koji na prvo mjesto stavljaju vjeru i molitvu, koji rade na zajedništvu i koji ne žive u stalnom strahu od zaraze i smrti.

Kako progledati u ovoj situaciji? Kako ne oslijepiti?
1. Puno ljudi zna govoriti: “Nemam vremena za molitvu”. Evo, sad imaš.
2. Puno ljudi ima narušene odnose u obitelji. Evo prigode za više razgovora i zajedničke molitve.
3. Naše kuće, stanovi, dvorišta i vrtovi su zapušteni. Obnovimo ih, oličimo, uredimo, popravimo.
4. Okrenimo se bolesnima. Molimo za njih. Donirajmo novac, pružimo ruku pomoćnicu.
5. Povežimo se preko društvenih mreža s ljudima dobre volje. Ne tako da pričamo o virusu, već tako da produbimo prijateljstvo.
6. Zahvalimo Bogu na ovom vremenu kako bismo uočili sljepilo kod sebe koje do sada nismo primjećivali.
7. Molimo za svjetlo vjere i za svjetlo uskrsnuća.

I zapamtimo: sljepilo je bolest gdje čovjek ne vidi oko sebe. A često ni samoga sebe. Samo Bog može nam dati svjetlo vida i svjetlo spoznaje tko smo i zašto živjeti. Dočekajmo Uskrs kao pobjednici, kao svjetlonoše, a ne kao pesimisti i žalosni koji oplakuju sebe i svijet.

p. Zvonko Šeremet, SCJ